Sremuš, medveđi luk ili divlji beli luk se može nabrati u aprilu i maju skoro na svakom šumskom proplanku, ali raste i kao kultivisana biljka.

Sremuš ima duguljaste listove intenzivno zelene boje i karakerističan miris belog luka zbog čega se dodaje salatama ili varivima. Raste do 20 cm visine, ima uspravnu i tanku lukovicu bele ili žućkaste boje. Iz lukovice u proleće izrastu obično 2-3 eliptična, duguljasta i šiljasta lista, tamno zelene boje, sjajni su i pri dnu se postepeno sužavaju u dugačku peteljku. Cvetovi su oblika zvona, bele su boje sa veomaprijatnim mirisom.

Od davnina smatra se za lekovitu biljku. Biohemičari su sigurni da je sremuš čak zdraviji od belog luka, zbog obilja alina, materije koja se pod dejstvom kiseonika pretvara u alicin. Divji luk podmladjuje krvne sudove i čini ih elastičnim.

Beru se listovi od kojih se pravi salata, a i lukovica koja je beličaste boje služi kao pikantan začin. Upotrebljava se svež nadzemni deo biljke, koji se sakuplja pre cvetanja. Mladi listovi su odlična salata puna vitamina, dok su stariji jako ljuti. Lukovica se sakuplja pre sazrevanja semena i može se na hladnom očuvati nekoliko dana. Za upotrebu su i nedozreli plodovi koji se pojavljuju leti.

U proleće sremuš ima najača lekovita svojstva, čisti krv, žuč i jetru od toksina nataloženih u organizmu tokom zime.

Terapeutsko delovanje je kao i dejstvo belog luka. Sremuš sadrži dosta eteričnih ulja i pomaže u lečenju arteroskleroze, visokog krvnog pritiska, a ublažava crevne i želudačne tegobe, kao i bolesti jetre. Može da spreči napade migrene. Dobar je kao lek protiv crevnih parazita kod dece. Ekstrakt sremuša može pomoći kod bronhitisa i astme. Medveđi luk je dobra odbrana od gripa i groznice, a i kao preventiva od infarkta . Otkanja nesanicu i nesvesticu. Pomaže lakšem izlučivanju viška sluzi iz pluća pa tako omogućuje iskašljavanje i lakše disanje

Za razliku od belog luka, medveđi luk ima karakterističan miris samo dok se jede, posle toga se ne oseća. Povoljni efekti ove biljke mogu se primetiti posle tri nedelje svakodnevnog konzumiranja.


Sremuš na valja sušiti on se koristi u svežem stanju i to listovi koji se beru u proleće (aprilu i maju) kao i podzemni delovi tj. lukovice koje se sakupljaju leti.

Najbolje ga je jesti u svežem stanju kao salatu u kombiaciji sa zelenom salatom; A možete ga staviti u supu, sos ili napraviti namaz za sendviče.

Ne berite medvđi luk ako niste sigurni, jer ga lako možete zameniti za otrovni mrazovac, đurđicu ili čemeriku. Ipak, najbolji način prepoznavanja sremuša je miris belog luka kada se list protrlja.




Komentari