Bosiljak - Bosiljak je jednogodišnja zeljasta biljka, visine do 40 cm. Koristi se za verske obrede, kao lekovita biljka i kao začin.
Upotrebljavaju se: stablo, grančice, listovi i cvetovi. Bosiljak se koristi zelen, ali ipak najviše u sušenom stanju.
U narodnoj medicini bosiljak ima vrlo široku primenu a služi za lečenje ljudi i životinja i to kod: lečenja upala želuca i creva, početnih stanja tuberkoloze, kod kašlja, kao i kod bolesti mokraćnih organa (semenke bosiljka). Najčešća primena je u obliku čajeva.
Upotrebljen kao začin, bosiljak daje ukus jelu, poboljšava varenje teške hrane i čuva hranu od kvarenja. Služi kao dodatak jelima od krompira, kukuruza, karfiola i plavog patlidžana. Koristi se i za pripremanje sosova i preliva i za jela sa testeninom.
Zbog sedativnog dejstva, ne preporučuje se trudnicama u početku trudnoće ni deci mlaðoj od šest meseci.


Ruzmarin - Ruzmarin je razgranata biljka grmastog oblika a i zimi je zelen.Kao lek se upotrebljavaju cvetovi, izdanci u cvatu i listovi. Cvetovi i biljka se suše u hladu. Čuvaju se u zatvorenim posudama.
Ruzmarin je veoma koristan kao lek za poboljšanje cirkulacije krvi, za lečenje slabe probave i tromosti želuca i anemije. Biljka deluje na poboljšanje funkcije jetre i pražnjenja žučne kese. Koristi se i za lečenje reumatizma mišića, nervnih bolova, glavobolje, duševne i fizičke iznemoglosti, kao i sredstvo za poboljšanje vida. Za unutrašnju upotrebu priprema se čaj, a za spoljnu upotrebu se koristi alkoholna tečnost koja služi kao sredstvo za masažu. Ruzmarin povoljno deluje i na kožu i imuni sistem. Pomaže kod glavobolje i menstrualnih tegoba.
Ruzmarin u sebi sadrži antioksidanse, i kao takav ima moć da ubrza krvotok i protok kiseonika do mozga, a samim tim i poboljša pamćenje.
Recept za poboljšanje pamćenja:Uzeti 2 supene kašike suvih listova ruzmarina pa ih preliti sa 1/4 litre ključale vode i ostaviti da odstoji pola sata. Čaj procediti i piti.
Ruzmarin se koristi kao dodatak jelima, kolačima, a naročito pečenom mesu.Ipak ne preporučuje se upotreba ruzmarina u velikim količinama jer može biti štetan.


Origano -Origano je aromatičan začin. Ima opor i gorkast ukus. Najviše se koristi u Italiji (za picu), Grčkoj i Španiji kao dodatak jelima od testa, povrća i pirinča.
Efikasno je sredstvo za lečenje glavobolje, leči još iznurenost, upale disajnih organa i prehlade, a olakšava varenje i smiruje želudačne tegobe. Origano je biljka koja ima neverovatne antibiotske sposobnosti. Ulje origana se koristi u prirodnoj medicini kao lek kod gljivičnih oboljenja grla, noktiju i sl.
Njegovo korišćenje pri kuvanju u letnjim mesecima sprečava razvijanje bakterija u jelima.


Anis -U upotrebi je list i seme ove biljke. Ima ukus sličan mentolu.
Dodaje se salatama, sosovima, jelima od povrća, čorbama, testu i poslasticama.
Anis olakšava varenje, smanjuje nadimanje stomaka, umiruje kašalj, glavobolju i upalne procese.


Selen - Selen potiče iz Persije, a rasprostranjen je po planinskim područjima Evrope i Severne Amerike. Koristi se mlado zeleno lišće i osušeno korenje. Koren ima izraženiju aromu. Po aromi podseća na celer i zato se dodaje raznim supama. Poboljšava ukus jelima od mesa, pečenju i sosovima. Vrlo je aromatičan i zato se dodaje u malim količinama.
Selen se uporebljava u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji i u kulinarstvu.
Bezopasan je diuretik, sedativ i antiseptik. Često se daje zajedno sa žitaricama za lečenje organa za varenje i disanje. Ima lekovito dejstvo kod bolesnika, koji boluju od grčeva u crevima. U kombinaciji sa drugim lekovitim biljkama selen podstiče pravilan rad srca.


Timijan – Timijan je biljka koja je bliski roðak majčine dušice. To je višegodišnja biljka; Ima drvenastu osnovu, koja se pruža polegla po zemlji iz koje izlaze uspravne grančice, koje imaju crvenkastu boju dok su mlade. Listovi su sitni, dok su cvetovi bele boje i jakog prijatnog mirisa. Cveta od juna do oktobra. Kod nas se gaji, uglavnom u Vojvodini. Lako se i jednostavno razmnožava, pa je možete gajiti i u bašti. Treba ga brati preko celog leta i ne čupati ga, već seći makazama celu biljku.
Timijan je lek i začin. Koristi se za jela od mesa, ribe, razna variva i pice.
Ulazi u sastav raznih preparata protiv običnog, a naročito protiv velikog kašlja, Extractum Thymi fluidum i Sirupus Thymi compositus. Etarsko ulje je zbog prisutnog timola i karvakrola izvrsno antiseptičko sredsvo. Ulje ulazi u sastav voda i pasta za usta, i lekova protiv vrenja. Ulje timijana a naročito timol daju se protiv crevnih parazita (trihoficalusa, duodenalne ankilostome i oksiura). Inače, timol je odličan konzervans.
Timijan svojim uljem deluje na puls i rad srca, pojačava fizičku snagu bolesnika, popravlja duševno raspoloženje, kao i rad stomaka. Deluje i antiseptično (ubija mikrobe), protiv grčeva u bronhijama, razvodnjava sluz u plućima i pomaže pri njegovom izbacivanju.
Pored svega pomenutog, važno je istaći da timijan nije otrovan i dužom upotrebom ne stvara naviku, niti ima bilo kakvih drugih nepoželjnih pojava.

Miroðija -Ova aromatična začinska biljka koristi se kao dodatak čorbama, sosovima, varivima i turšiji (krastavčići).
Miroðija pospešuje rad bubrega, ublažava grčeve u stomaku - ako se pije u vidu čaja, a takoðe jača i otpornost organizma.


Majoran - Majoran je dvogodišnja žbunasta biljka visine do 60 cm. Listovi su mu mali, eliptični, sive boje sa kratkorn peteljkom. Cvetovi su beli ili bledo rozi, a rastu u cvatovima. Majoran je aromatičnog, prijatnog mirisa, dok je ukus biljke malo gorak.
Poreklom je iz severne Afrike a rasprostranjen je u Sredozemlju i u južnoj Evropi. Gaji se u baštama ali ne podnosi mraz.
Za lek se beru cvetovi i cela biljka u vreme cvetanja.
Majoran se za lečenje upotrebljava u vidu čaja, masti ili alkoholature (protiv zapaljenja kože i za lečenje rana). Čaj od majorana otklanja jutarnju mučninu, ublažava stomačne tegobe, a ako sveže listove ove biljke stavite u jastuk odlično će delovati protiv nesanice.
Čaj od majorana mora se konzumirati umereno tj. 1-2 šolje na dan, zato što može da "opije".
Lagani čaj od majorana pomaže u lečenju crevnih grčeva kod dece. Jači čaj se koristi kod odraslih osoba za lečenje vodene bolesti u početnom stadijumu, kod žutice, teškoća s jetrom, sluzi u prsima, nadutosti i bola u želucu. U novije vreme koristi se kao pomoćno sredstvo u slučaju Alchajmerove bolesti.
Majoran poboljšava ukus jela od svinjetine, jagnjetine, živine, kao i jela od mahunarki. Upotrebljava se kao začin za kobasice a naročito je mnogo zastupljen u Mediteranskoj kuhinji.

Melisa -Zovu je i limun trava, jer miriše kao limun. Koristi se kao dodatak supama, sosovima, za slatko i marinade. Poseduje dosta vitamina C, pa podiže otpornost organizma, umiruje nerve i popravlja san.


Kari i čili – poboljšavaju cirkulaciju.
Kari je poznati indijski začin; Mešavina je pikantnih začina. Sadrži od pet do trideset različitih začina, najčešce korijander, kurkum, kumin, kim, čili, dumbir, beli luk, komoranc, slačicu, muskatni oraščić, cimet i biber. U zavisnosti od sastojaka može biti crvene, zelene ili žute boje.
Naučnici veruju da sadrži aktivni sastojak koji pomaže u borbi sa debljinom. Jela koja sadrže indijski šafran, sastojak mešavine začina karija, pomažu u gubljenju kilograma.
U tradicionalnoj indijskoj medicini koristi se kod problema sa varenjem, jer podstiče rad creva i jetre. Osnovni začin, kurkum, preventnivno deluje protiv raka želuca i debelog creva, pomaže kod artritisa i ubrzava zaceljivanje čira. Kumin ublažava grčeve u stomaku, a ðumbir jača imunitet. Kari poboljšava rad srca i krvnih sudova, štiti od prehlade i gripa, a nutricionisti ga prepoprucuju kao dodatak dijetalnim jelima. Najčešce se konzumira sa piletinom, pirinčem, morskim plodovima, graškom, boranijom, sočivom ili u salatama od svežeg povrća.Dobro ide i u majonez, pavlaku, supu, smesu za slane palačinke, pa čak i uz čokoladu.
Čili je tropska vrsta paprike sa vrlo sitnim plodovima koji se suše i melju u prah i dvadesetak puta je jači od obične ljute paprike.
Glavni sastojak koji mu daje ljutinu je kapsaicin, sastojak koji snižava nivo holesterola i triglicerida u krvi, sprečava grušanje krvi, jača imunitet i ima afrodizijačka, antibakterijska i fungicidna svojstva.
Upotrebljava se kao začin za jela od povrća, pikantnih umaka, premaza, kao dodatak kravljem siru, za variva od paprika i pasulja, meskičkih jela itd. Može se kombinovati i sa slatkim namirnicama.


Kurkuma -Kurkuma, slično izgleda kao ðumbir. Uglavnom se upotrebljava kao zamena za skupi šafran u jelima sa pirinčem. Kurkuma je jak antioksidans pa je ovaj začin vrlo uspešan u borbi protiv raka i visokog nivoa holesterola u krvi. Smatra se prirodnim antibiotikom, koji poboljšava varenje i reguliše crevnu floru, a preporučuje se i u lečenju psorijaze.


Peršun -Jako poznat i važan domaći začin. Koristi se lišće i koren. Nenametljivog je mirisa i ukusa. Dodaje se gotovo svim slanim jelima. Nezaobilazan je začin za mesne supe i supe od povrća, jela od jaja, salate, mlevene mesne mešavine. Služi i za ukrašavanje jela. Sadrži vrlo mnogo vitamina i minerala. Njegovi sastojci su kvalitetniji i izražajniji ako se doda jelima pri kraju kuvanja ili se samo pospe po već pripremljenom jelu. Iseckan ne sme dugo da stoji.
Bogat je vitaminima C, A, B1, B2 i E.
Peršun snižava krvni pritisak, umiruje nerve, izbacuje otrovne materije iz organizma, čisti creva, ublažava bolove i leči bolesti srca. Koristi se i kao čaj.


Ren - Ren se uglavnom upotrebljava kao dodatak salatama, sa majonezom ili pavlakom i varivima.
Lekoviti deo ove biljke je koren. Posebno je delotvoran kod lečenja glavobolje, obolelih disajnih organa, upale sinusa i upale grla, jača krvne sudove, ublažava dijabetes, snižava krvni pritisak, pojačava intelektualne sposobnosti i opštu vitalnost organizma.


Kim – protiv nadimanja (čaj).
Kim je jedan od najstarijih začina. Koristi se prvenstveno kao začin, ali i kao lek. Odlično je sredstvo protiv nadimanja i gasova, a djeluje blagotvorno na ceo digestivni trakt, odličan je diuretik i galaktagog - podstiče lučenje mleka, pa se posebno preporučuje trudnicama i dojiljama.
Kimom se najčešće začinjava krompir, meso, gulaš, jela od kelja, cvekle, svež i kiseli kupus, ovčiji sir, čorbe i sosevi. Stavlja se i u zelene salate, namaze i peciva.
Upravo zbog toga što olakšava varenje i smanjuje nadutost, kim se dodaje pasulju, kupusu, mahunarkama i jelima od divljači.
Ženama se posebno preporučuje jer reguliše mesečni ciklus i ublažava grčeve materice, olakšava poroðajne bolove, a pospešuje i izlučivanje mleka u toku dojenja.


Paprika -Bogata je vitaminom C i karotinom. Paprika sadrži vise vitamina C od limuna. Ljuta paprika pročišćava creva, pospešuje cirkulaciju i znojenje, čisti znojne žlezde, uništava crevne parazite, rastvara krvne ugruške i olakšava apsorpciju hranljivih materija.


Karanfilić – protiv kašlja, reume, migrene (cvetovi za bolesne desni).
Karanfilić je, u stvari, nerascvetani pupoljak tropskog drveta.
Karanfilić ima široku primenu u kulinarstvu. Većina jela od mesa i ribe sadrže ovu začinsku biljku, a koristi se i kao dodatak umacima, toplim napicima i konzervisanim namirnicama.
Karanfilic se pored toga može koristiti i u medicinske svrhe.U tradicionalnoj indijskoj medicini karanfilić se upotrebljava za lečenje respiratornih i probavnih smetnji. U Kini se upotrebljava i za lečenje atletskog stopala, gljivičnih infekcija, proliva i kile. Dobar je kod zubobolje - bol će uminuti desetak minuta pošto izgrickate cvet karanfilića. Ako su vam se desni zacrvenele i natekle, skuvajte čaj od karanfilića. Prokuvajte 200 mililitara vode, pa je prelijte preko tri cveta karanfilica i pustite da odstoji desetak minuta. Ovim čajem ispirajte usnu duplju ili popijte mlak čaj.

Vanila - se u prodaji nalazi fermentirana i osušena. Mirisni delovi su u sredini mahune koja se otvori i sastruže. Vanila je izuzetno prijatnog mirisa koji joj daje vanilin. Što je plod sočniji, miris joj je jači. Treba je čuvati u zatvorenoj kutiji da bi sačuvala miris. Koristi se mahom za kolače i poslastice.


Muskatni oraščić – poboljšava varenje.
Muškatni oraščići su sušena jezgra semena drveta iz porodice lovora.Koristi se jezgro ploda. Rendan ili mleven, muskatni oraščić ima prefinjen, prijatan miris i slatkast ukus.
Najbolje je ga izrendati pre upotrebe, jer brzo gubi miris. Koristi se za pripremu pića, pudinga, kremova, kolača, plavog patlidžana, soseva i kao dodatak jelima od divljači ili govedine na lovački način. Velike količine se koriste i za proizvodnju parfema.
Psihotropska svojstva muškatnog oraščića već dugo su poznata. On sadrži supstancu zvanu miristicin koja može da izazove halucinacije poput marihuane.
Muškatni oraščić se koristi širom sveta kao začin, ali ako se konzumira u prevelikim količinama ima brojne neželjene posledice kao što su dijareja, napad panike, ubrzan rad srca...

Biber – poboljšava varenje, protiv bronhitisa, prehlade, kašlja.
Raste kao grm ili drvo koje uspeva u suptropskoj ili tropskoj klimi. Potiče iz Indije, a u Evropu je dospeo pre 4000 godina. Stari Grci su ga koristili i u medicinske svrhe.
Biber je univerzalan začin, a upotrebljava se u zrnu i u prahu, za različita jela. Crni biber je najljući, dok su zeleni i beli blaži. Najbolje je samleti ga tek pred upotrebu.
Biber olakšava varenje hrane, podstiče krvotok i ublažava simptome prehlade.


Beli luk - Kao začin koristi se podzemna lukovica, tj. glavica belog luka, koju čine delovi - čenovi.
Koristi se uglavnom u svežem stanju ili kao prah. Upotreba belog luka je veoma rasprostranjena. Ima velike lekovite moći on snižava krvni pritisak, olakšava varenje, deluje kao antiseptik, antibakterik. Posebno se preporučuje kao preventiva protiv gripa.
U crevima sprečava prekomerno vrenje. Uspešno odstranjuje gliste. Pomaže pri trovanju olovom.
Ako smeta želucu treba napraviti namaz od belog luka: iseckan beli luk pomešati sa svežim puterom ili sa mašću i premazati kriške hleba.


Čubar - Čubar je aromatična biljka, sličnog mirisa kao majoran i timijan, ali je oštrog i ljutog ukusa. Ljutina se kuvanjem znatno smanjuje. Postoji jednogodišnji i višegodišnji. Rastu i divlje, u oblasti Sredozemlja i u Aziji.
Uglavnom se koristi za začinjavanje jela od povrća, a posebno mahunastih plodova, kao što su pasulj i sočivo, jer olakšava varenje.Letnji, jednogodišnji čubar dobro ide uz razne salate, skušu, šarana, štuku i piletinu, a zimski planinski čubar i za jela od divljači i gratinirana jela. U jelo se stavlja na početku kuvanja.
U narodnoj medicini čubar se preporučuje protiv nadutosti, proliva i gubitka apetita. Kažu da deluje umirujuće na nervni sistem i povoljno na želudac. Poznat je i po svom antibakterijskom dejstvu.


Žalfija – bolovi u stomaku, nadimanje, dijareja, gubitak apetita.
Žalfija je višegodišnja biljka visine do 60 cm. Sam naziv žalfije (lat.Salvia officinalis) na latinskom Salvia potiče od reči salvare, što znači spasti, izlečiti...Primenjuje se kao začin u kulinarstvu.Čaj od žalfije koristi se kod upala grla, ždrela, promuklosti, upala unutrašnjih organa, za vaginalna ispiranja, kod tuberkuloznog znojenja, kod gljivičnih infekcija, kod toplotnih talasa u klimaksu, za jačanje nerava, za pročišćavanje jetre, kod reumatizma. Utiče i na procese varenja i lučenja žučiListovi žalfije su korišćeni za čišćenje zuba i desni, a danas se često ekstrakt žalfije dodaje u paste za zube. Dojilje koje žele da prestanu sa dojenjem, koriste je svakodnevno za zaustavljanje produkcije mleka. i vrtoglavice. Primenjuje se i kao opšti tonik kod umora, nervne iscrpljenosti, oslabljenog imuniteta, slabe memorije i koncentracije. Žalfija je sastojak krema protiv različitih infekcija kože i šampona protiv peruti.Žalfiju ne smeju koristiti trudnice, dojilje i epiletičari. Dugotrajna interna upotreba može dovesti do povećane sklonosti ka konvulzijama. Žalfija je, meðutim, potpuno bezopasna kad se uzima u malim količinama.Koristi se u vidu čaja, tinkture, etarskog ulja.Čaj spremiti od jedne kašičice žalfije na šolju vode. Preliti suvo lišce ključalom vodom i pustiti da stoji pola sata. Pije se po jedna kafena šoljica tri puta dnevno. Ako imate neuredan menstrualni ciklus, pijte ovaj čaj u navedenim količinama 21 dan, izmeðu menstruacija. Za grgljanje ili vaginalno ispiranje, jedna šaka ove biljke kuva se u litru vode 10 minuta.Da smanjite znojenje, potrebno je da skuvate jači čaj. U tom slučaju tri kašičice lista žalfije prelijte šoljicom vrele vode.

Lovorov list - Lovorov list potiče sa mediterana.Lovorovi listovi su osušeni, zimzeleni, kožni i na površini sjajni. Imaju aromatičan miris. Najaromatičniji listovi potiču iz Italije, ali ih ima i u Grčkoj, Španiji. Lovorovi listovi služe kao dodatak mnogim jelima, ali ih ne treba stavljati previše. Lovor se upotrebljava kao začin za jela sa mesom, supe i čorbe. Lovor umanjuje nadimanje stomaka i otklanja neprijatne mirise tela.


Ðumbir - je dobar kao sredstvo za bolje varenje, sprečava gasove u organizmu, smanjuje mučninu, opušta krvne sudove.
Ðumbir je koren biljke koja potiče iz Indije, a danas se gaji u gotovo svim tropskim zemljama. Prijatnog je i oštrog mirisa. Može se naći u svežem stanju ili u prahu. Prah od ðumbira koristi se za proizvodnju kari praška, uz egzotična jela i u proizvodnji likera.
U azijskoj kuhinji koristi se u svežem stanju, nezavisno od toga da li je mleven, izdrobljen ili iseckan. Ðumbirom se začinjava meso, riba, voćni sokovi i zelena salata. U Evropi, sušeni ðumbir se stavlja u kolače, keks, pudinge, džemove, pivo, vino, a priprema se i kao čaj.
Ovaj začin u prahu poboljšava krvotok, opušta krvne sudove, sprečava grčeve i ublažava nadimanje. Etarsko ulje koje se dobija iz korena ðumbira koristi se u lečenju tegoba sa želucem, mučnine i jakog osećaja sitosti. Ðumbiru se od davnina pripisuju afrodizijačka svojstva.

Uzimajte začine da biste sprečili stvaranje krvnih ugrušaka. Najdelotvorniji su karanfilić, ðumbir, kim i kurkuma. Karanfilić je u tom pogledu jači od aspirina, tvrde naučnici. Ipak činite to oprezno jer neki začini u većim količinama mogu biti i otrovni.




Komentari