Pravilna ishrana je jedan od glavnih preduslova za zdravlje i poboljšanje mentalne sposobnosti. Pravilna ishrana utiče na našu snagu, izdržljivost i produžava životni vek.

Ishrana bi trebalo da bude tako izbalansirana da zadovolji dnevne potrebe organizma za svim hranljivim sastojcima, uključujući vitamine i mineralne koji su neophodni za njegovo pravilno funkiconisanje. To znači da naš jelovnik treba da se bazira na voću i povrću.

Da bi se sačuvale vitaminske vrednosti namirnica treba se pridržavati sledećih pravila:

1. Konzumirati što svežije namirnice. 2. Namirnice čuvati na hladnom i suvom mestu. 3. Lomljenje i gnečenje namrinica svesti na najmanju moguću meru. 4. Namirnice kuvati u manjoj količini vode u zatvorenoj posudi, a vodu ne bacati nego korisiti za nalivanje jela. 5. Osim toga, ne koristiti bakarne sudove jer uništavaju vitamin C.


Predjela


Predjela se obično pripremaju prilikom porodičnih svečanosti i praznika.Predjela mogu biti hladna ili topla.
Hladna predjela se služe pre supe, a mogu se služiti i posle podne ili uveče uz čaj ili neko drugo piće.
Topla predjela služe se posle supe; Nekada mogu da zamene samostalni obrok, recimo večeru.
Kao hladna predjela služe se razne vrste kuvanog ili pečenog povrća, meso, riba, suvo meso, pihtije, mesne preraðevine, zatim razne vrste salata kao: francuska, ruska salata i sl., zatim sendviči, paštete...
Topla predjela mogu biti razni punjeni omleti i palačinke, pite od povrća i mesa, sve vrste mesa i iznutrice pripremljene na roštilju, razni pudinzi od povrća i mesa.
Predjela su pikantna jela, pa se zato u njih stavlja dosta začina.U poslednje vreme se za pripremanje predjela mnogo koriste sirovo povrće i voće.


Supe (juhe)


Supe pripremamo kuvanjem u vodi od mesa, povrća i drugih namirnica. Vrlo su hranljive i aromatične jer pomoću toplote u vodi se izluče materije koje poboljšavaju apetit, pa ih obično serviramo kao prvo jelo. Supa kao predjelo ne treba da zasiti nego da podstakne apetit.
Delimo ih na bistre i guste supe.
Bistre supe kuvamo od goveðeg i kokošijeg mesa, ribe i kostiju. Kad dodamo razne dodatke (jaje, rezanci, pirinač) pojačavamo hranljivu vrednost supe.
Guste supe spremamo od mesa, povrća i zaprške sa dodatkom začina. A hranljivu vrednost povećavamo dodavanjem maslaca, pavlake i mleka. Za jednu osobu priprema se 2 i ½ dcl supe. Prilikom kuvanja treba dodati oko ½ dcl više vode, jer prilikom kuvanja voda ispari. Supe od mesa kuvaju se 2-3 sata.Naravno u ekspres loncu mnogo kraće. Za 4 tanjira supe potrebno je 300-400 g mesa i 100 g kosti.Za veće količine mesa treba dodati i više vode. Za guste mesne supe dovoljno je oko 200 g mesa za četiri osobe.


Dodaci supama


Dodacima povećavamo hranljivu vrednost bistrim supama, mada se njima mogu obogatiti i neke guste supe. To mogu biti gotove namirnice: jaje, pirinač, griz, kupljena testenina (zvezdice, rezanci, pužići, i dr.) i dodaci koji se mogu pripremiti kao recimo knedle ili kašičnjake odnosno noklice. Neke dodatke kao rezance od palačinki, kockice od hleba, prženi grašak od testa i dr. ne treba kuvati u supi nego služiti posebno. Treba ih staviti u tanjir i samo preliti supom.
Pravilno je kombinovati bistru supu i jako jelo, odnosno snažniju supu i lakše jelo.
Supu kao predjelo treba češće zameniti sirovom hranom kao što su: voće, salata od sirovog povrća itd.


Sosovi (umaci)


Sosovi poboljšavaju apetit i čine jela ukusnijim, hranljivijim i sočnijim; Oni su dodaci mesu, povrću, testeninama i pirinču. A mogu biti hladni i topli.
Topli umaci se služe uz topla mesa, testenine, pirinač, krompir i slično.
Hladni umaci uz hladna jela od mesa, ribe, povrća. Topli umaci se pripremaju sa zaprškom, dodavanjem vodei namirnice od koje pravimo umak, recimo: luk, paradajz, ren, krastavac i sl. Neki umaci pripremaju se sa svetlom zaprškom, a neki sa tamnijom. Treba znati da se zaprška prvo zalije sa malo hladne vode, pa onda sa toplom, da se ne bi stvorile grudvice.Ako se grudvice pojave treba umak ispasirati.
Kuvanje umaka traje oko 15 minuta. Za svaku osobu potrebno je pripremiti oko 1 dcl umaka. Za četiri osobe, treba uzeti 3 kašike rastopljene masti ili 3 kašike ulja (3 dkg), 3 kašike brašna (3 dkg) i oko ½ l vode ili čiste supe, koje treba dodavati postepeno da se umak ne bi previše razredio. Hladni umaci se često pripremaju od majoneza. Majonez se priprema od žumanceta, ulja i začina: sok od limuna, biber, senf, so i dr. Na jedno žumance ide 1dcl ulja. Hladni umaci se mogu pripremiti i od rena, luka vlasca, slanih sardelica, kuvanih jaja i sl. Postoje sem slanih i slatki umaci od jagodičastog voća, južnog voća i sl., koji dobro idu uz govedinu i divljač.


Kuvana jela


Delimo ih na jela od povrća dinstana na masti ili ulju i na jela sa zaprškom. Kuvana jela mogu se pripremati od svih vrsta povrća. Povrće, bilo ono: lisnato, korenasto, glavičasto, mahunasto i dr. glavni je izvor mineralnih soli i vitamina; Zbog toga moramo paziti da ne uništimo ili da ne smanjimo te dragocene sastojke prilikom kuvanja. Kod pripremanja jela treba voditi računa o sledećim stvarima: da se povrće opere pod mlazom vode što brže i to u komadima, a ne izrezano. povrće treba kuvati u malim količinama vrele slane vode (ne stavljati ga u hladnu vodu), jer se na taj način gubi manje mineralnih soli i vitamina. Najbolji način za pripremanje jela od povrća je kuvanje u pari (ekspres lonac) ili u poklopljenoj posudi u vrlo malo slane vode. Jedan od načina pripremanja kuvanih jela je da se povrće skuva u vrlo malo slane vode i prelije vrelom masnoćom (mast, ulje, maslac) na kojoj su propržene prezle ili brašno. Pre zaprške mogu se u jelo dodati peršun ili beli luk. Kuvana jela se mogu spremiti dinstanjem povrća na masnoći ili u vlastitom soku. A mogu se peći u pećnici u vatrostalnoj, glinenoj posudi,ili tepsiji. Napola skuvano ili sasvim skuvano povrće stavi se na zaprsku od brašna ili prosejanih mrvica. Zaprska može biti svetlija ili tamnija.U neke zaprške stavlja se sitno seckani crni, a u neke beli luk i zalije se vodom u kojoj se kuvalo povrće. Neke vrste povrća kuvaju se u velikoj količin, duže vreme (pasulj, sočivo,grašak) ova se voda ne baca, jer sadrži veliki deo mineralnih materija i vitamina. Za jedan obrok uzima se oko 300 g povrća, osim pasulja i sočiva. Kuvana jela mogu biti samostalan obrok ili se služiti kao dodaci mesu i drugim jelima.


Salate


Salate su neophodan dodatak većini jela, jer nadoknadjuju vitamine i mineralne soli koji se najvećim delom unište prilikom toplotne obrade ostalih namirnica, odnosno: kuvanjem, prženjem, dinstanjem i pečenjem. Zato bi salate naročito od svežeg povrća i voća rebalo da budu obavezan deo obroka. Služe se uglavnom uz raznovrsna jela, a mogu biti i samostalno jelo. Salate se mogu pripremati od svežeg i kuvanog voća i povrća. Salate od jaja, povrća ili mesa mogu se služiti kao predjela ili kao samostalna jela. Salate poboljšavaju apetit, a kao samostalno jelo mogu da utole glad što je značajno kod osoba sklonih debljanu. Osnovni začini za salate su: ulje, sirće i so. Kod nekih salata se može umesto ulja upotrebiti pavlaka, a umesto sirćeta limunov sok. Nekim salatama dodaje se crni ili beli luk, senf i malo šećera. Kod pripremanja zelenih salata treba ih dobro ocediti posle pranja, pripremiti začine u posebnoj posudi i dodati salatu pa dobro izmešati.
Salate od sirovog povrća i voća treba pripremiti od dobro opranih sastojaka, jer se slabo opranim voćem i povrćem mogu preneti razne bolesti ili paraziti.
Voćne salate začinjavaju se šećerom, pavlakom, mleko, rumom, koricom od limuna i drugim začinima. Salate ne treba da stoje dugo, zato ih pripremamo neposredno pred služenje u porcelanskom ili staklenom posudju, a nikada u oštećenim emajliranim posudama, jer tada menjaju svoje sastojke, boju i ukus. Pribor kojim mešamo salate treba da bude od drveta, stakla ili plastične mase.


Kompoti


Kompoti se pripremaju od svežeg i suvog voća. Očišćeno, oprano i izrezano voće kuva se u vreloj zasladjenoj vodi da se ne bi raspalo prilikom kuvanja. U vodu u kojoj se kuva voće, dodaju se korice od limuna, karanfilić, cimet i druge miroðije.
Sočno voće kao što su maline, jagode, kupine i borovnice kuvaju se u sopstvenom soku i onda im se doda šećer.
Suvo voće treba dobro oprati, potopiti u hladnu vodu, a onda sutradan kuvati u istoj vodi. Najbolje je kuvati kompot u emajliranim posudama, a nikako u aluminijumskim ili bakarnim, kao ni u posudama u kojima se kuvaju masna jela, jer voćne kiseline stvaraju mešavine koje menjaju ukus i boju voća i uništavaju vitamine.


Meso


Meso sadrži mnogo belančevina, pa spada u najznačajnije namirnice za ljudsku ishranu.Dobro meso je čvrsto i elastično, ružičaste ili tamnocrvene boje (što zavisi od vrste mesa). Miris i ukus mesamora biti prijatan. Pokvareno meso je blede boje, sivkasto, mekano, sluzavo i neprijatnog mirisa.
Meso starih životinja je tamnije boje i sadrži više belančevina od mesa mlažih životinja. Meso starijih životinja ima više masti, koja je protkana izmeðu mišićnih tkiva. Ono je sočnije i ukusnije.
Pored mesa koriste se za ishranu i iznutrice: srce, jetra, bubrezi, creva, krv i dr. Meso se priprema najčešće.kuvanjem, dinstanjem, prženjem na masnoćama ili na roštilju. Količina mesa po osobi je oko 150 grama, a za meso bez kosti dovoljno je i oko 100 grama mesa.
Meso treba uvek prati u komadu, a nikako izrezano. Treba ga brzo oprati pod mlatom tekuće vode, a ne ostavljati ga u vodi, jer tada gubi hranljive i zaštitne materije.


a) Meso od pernate živine


Meso peradi spada u najukusnije vrste mesa, lako je svarljivo i preoporučuje se u dijetalnoj ishrani. Najćešće se koristi: kokošije, pileće, gušćije, pačije i ćureće meso. Najbolje meso je mlade i dobro uhranjene živine. Meso mlade živine je svetloružičaste boje, kosti su mekane, a koža žućkasta.


b) Divljač


Meso od divljači ima mnogo belancevina, a malo masti, ali je teže svarljivo.Ovo meso ima poseban miris i ukus, zbog kojeg je posebno cenjeno. Najčešće se kod nas, koristi meso: zeca, srne i divlje - patke, guske, jarebice i fazana. Divljač se očisti od iznutrica i ostavi da odleži nekoliko dana u pajcu. Najbolji komadi divljači su but i leða. Ovo meso se može kuvati, dinstati i peći; poželjno ga je špikovati slaninom jer je mršavo.


c) Jela od ribe


Koristi se slatkovodna i morska riba za ishranu. Riba je bogata belančevinama, više od goveðeg mesa. A sadrži i mineralne soli ( jod, fosfor, kalcijum, gvožðe) i vitamine A, B iD. Riba sadrži i veliku količinu vode, pa se zbog toga brzo kvari. Može se kuvati, dinstati, pržiti i peći.Sitnija riba se sprema sela, a krupnija se sečće na komade. Za jedan obrok treba uzeti oko 250 g ribe po osobi.
Riba se čisti na sledeći način: oštrim nožem sastruže se krljušt u suprotnom pravcu nego što je poreðana. Onda se uzduž razreže trbuh i izvadi drob, a može se i glava odseći, ako se sprema supa. Na kraju se riba opere. Ona ne sme dugo stajati u vodi, jer gubi hranljivu vrednost i ukus. Morska riba se priprema na maslinovom ulju, a slatkovodna na običnom (suncokretovom) ulju ili masti.


d) Jela od iznutrica


Iznutrice se malo koriste u ishrani, ali su dobre jer sadrže mineralne materije i vitamine, više od mesa; a često su i jeftinije. Od iznutrica koriste se: jetra, mozak, srce, pluća, bubrezi, creva, jezik i krv. Naročito su cenjene iznutrice od mladih životinja: teleta, jagnjeta, praseta, divljači.
Iznutice možemo: kuvati, dinstati, pržiti, peći na žaru.


Jela od povrća i mesa (slagana jela)


Ovo su vrlo ukusna jela. A pripremaju se brže nego nekoliko različitih jela.Sadrže uglavnom sve sastojke potrebne za jedan obrok. Ali ne sadrže dovoljno vitamina, jer se oni gube kuvanjem. Zato uz njih treba poslužiti razne salate. Jela od povrća i testenina su ukusni, ali im nedostaje životinjskih belančevina.. Zato taj nedostatak treba dopuniti u obroku za doručak ili večeru, tj. konzumirati:mleko, sir, jaja, kobasice i slično.
Ova jela se mogu vrlo brzo spremiti u ekspres loncu.


Jela od krompira


Ova se jela mogu služiti kao samostalna jela ili kao dodaci mesu. Jela od krompira treba uvek služiti topla, jer su tako poslužena najukusnija i najzdravija.
Najveća hranljiva vrednost krompira postiže se ako se kuva ili peče u ljusci. Kora štiti vitamin C od uticaja vode i vazduha u kojoj se vitamin C rastvara. Isto to važi i za mineralne materije. Zato se preporučuje kuvanje krompira u ekspres loncu.
Krompir sadrži najviše vitamina ispod kore paga treba tanko ljuštiti.Oljušten krompir se ne sme ostavljatio u vodi niti izrezan prati. Krompir treba stavljati da se kuva u vrelu slanu vodu; A vodu u kojoj se kuvao treba upotrebiti za pripremanje supa i umaka.




Komentari